Slavko Rak

Gospodin  Slavko Rak rođen je1947. godine. Kaže   da se  prezime Rak na Rabu  spominje u nekim spisima  već u 16. stoljeću , poslije zadnje kuge.

Molim vas da mi ispričate  kako se u Supetarskoj Drazi živjelo u vrijeme vašeg  djetinjstva i odrastanja. 

– Imao sam   dva brata i dvije sestre. Živjeli  smo zajedno s još dvije  fameje (obitelji) tako da je kod nas uvijek bilo prilično živo.

Na selu je većina nas bila siromašna . Do 1953. godine bili smo više gladni nego siti. Kad je stizala američka pomoć prvi  put sam vidio maslac. 

Sjećam se da su naši  roditelji imali mlin za hrementun (kukuruz) . Mlin se sastojao od  gornjeg i donjeg žrna, a žabica  je regulirala koliko će brašno biti fino mljeveno. Od brašna  bi kasnije  pravili kašu ili kruh . Naša baba je ,  uvijek kruh držala va kuneštri ( u košari) visoko blizu plafona i skidala bi ga kljukom za vrijeme obroka, a sve kako ga mi  dica (djeca) ne bi kriomice  poila (pojela).

Jeste li imali njive i što se na njima sadilo?

Imali smo masline i trsje, i dosta kukuruza te nešto pšenice.

Nakon berbe maslina doma smo pravili ulje. Iznad maštela (drvene široke posude) stavili bi  čivere (drveni nosači), a na njih vriće (vreće) s maslinama Po vrećama bi se polijevala vruća voda i po njima  gazilo , a ulje se  istiskivalo u maštel. Poslije se poprijeko stavljala karga (kolac) koja je služila kao poluga, a s druge strane  klatno koje bi se okritalo. Ulje se kupilo s vrha i stavljalo  va kamenicu ili   neke druge posude ako ga je bilo više. Kamenica (posuda od kamena) je imala drveni poklopac kojeg je također  izradio moj otac. 

Što su po zanimanju bili vaši roditelji ?

Moj otac  je po zanimanju bio stolar i među prvima je imao obrtnicu još za Kraljevine Jugoslavije. Radio je  bačve i maštele od smrekovine , a poslije rata i lijesove. Nakon rasformiranja logora u Kamporu dobio je  daske pa je  mnoge  lijesove  izrađivao i besplatno. 

Otac je također  izrađivao bruškine (četke za pranje poda). Najčešće sam ja bio taj koji mu je donosio korjenje koje se u postupku izrade koristilo. Korjenje se pralo u lugu, pa ostavilo da se dobro osuši. Tako bi postalo oštro i čvrsto poput čekinja. Otac bi izrezao dvije daščice poput onih na današnjim četkama . Na jednoj bi napravio  rupe kroz koje bi provukao snopiće korjenja i sve premazao ljepilom, a onda na to pritisnuo drugu daščicu i četka bi bila gotova. Obično bi potrajala nekoliko mjeseci, a onda bi se korjenje potrošilo i moralo promijeniti.

Majka je bila domaćica, ali i poljoprivrednica. Znala je na jedno rame uprtit ralo a na drugo seno (sijeno) te bi se od Fafanđela uputila do Fruge. Orala bi do večeri i uz to bi i pivala.“ (pjevala).

 Moji su brali   godišnje od 500 do 800 kilograma hrementuna (kukuruza) koji se koristio za prehranu  i nas  i blaga (domaćih životinja) Do prije 2. svjetskog rata imali smo  oko 5200 trsova  grozja pa bi se napravilo i do 1700 litara vina. Poslije rata broj čokota je opadao. Sadili su uglavnom barbatsku brajdicu . Iz pričanja starijih čuo sam da se od 1936. paška sorta  cipala  na divlju lozu repario giusto pupica i da je bila prilično otporna.

Uzgajali smo i pšenicu, ali pšenice nije bilo puno. Možda po vreća i pol godišnje.  Od stoke smo imali desetak ovaca, tovara(magarca) i kozu, a od 1952.- 1959. i kravu. Ponekad, kad bi majka pomuzla kravu  i morala  kanticu s mlijekom odnijeti  u grad nekom slastičaru , povela bi i mene. Iako smo do grada naravno pješačili za mene je to bio veliki doživljaj.

Moja je majka potjecala iz mnogobrojne obitelji Tariba s čak dvadesetero djece.  Troje je umrlo kad su bili još mali, a jedan u ratu. Kako su djeca odrastala odlazila su od kuće, tako da je uglavnom devetero djece živjelo u kući istovremeno. 

Sjećam se da je Rab prije imao i svoju konfekciju. Majčina  tri brata su iznajmila kuće za edukaciju  budućih krojača i krojačica, te švelja .

Da li se u Drazi brala brneštra (brnistra, žuka) i od nje izrađivalo platno?

„Sjećam se da se brala brneštra . Vezali bi je na ručice(snopiće, rukohvat), 10-12 snopića spojilo bi se konopom i vezalo za kamen u moru da ih ne ponese štiga . U moru bi se namakali tri tjedna, a onda bi ih izvadili i trljali nogama  na kamenu  kako bi zeleni dio stabljike otpao, a ostale samo bijele niti. Svatko tko je namakao brneštru morao je sobom  donijeti  3 kamena. Od tog su kamenja  kasnije nastali mulići(rivice za privez barki).  Od brneštre se tkalo platno uglavnom za vreće ili  lancune (plahte) i  za slamarice. Vreće za masline su  malo rjeđe tkane od lancuna i prostirki . 

 Ma , da je više vrimena možda bih se sitil još nekih stvari. Ali sad  ću tu hremat ( zaustaviti se).

Rab, veljača, 2025.