Boris Dumičić

„Glavna nam je igračka bio mihur od prasca koji nam je služio kao lopta kojom smo igrali nogomet.”

Boris Dumičić odrastao je u nizu od četiri kuće u Supetarskoj Drazi, gdje su se susjedi navečer okupljali jer druge zabave nije ni bilo. Pamti mljevenje maslina kamenom u kanalu, cisternu iz koje se voda štedjela i loptu od svinjskog mjehura. Ono što već godinama bilježi za svoju djecu i unuke, ovdje je zabilježeno i za otok.

Boris Dumičić rođen je 1946. u Supetarskoj Drazi. Čitav svoj radni vijek bio je državni službenik. Rado se prisjeća djetinjstva i mladosti, pa ono najinteresantnije i sam bilježi za svoju djecu i unuke.

Gdje je vaša obitelj živjela u vrijeme vašeg rođenja?

Živjeli smo u Drazi u jednoj od četiri stare kuće u nizu. Bile su tu dvije obitelji Dumičić i dvije obitelji Gulić. Navečer bi se svi okupili i razgovarali. Tada nije bilo ceste ni auta, tek jedan uski put. Svaka obitelj je imala tovara (magarca), koji je bio prijevozno sredstvo i za ljude i za stvari. U kući smo imali ognjište na kojem smo pripremali hranu, a sjećam se i starog šporeta koji je bio marke Goran. Na dvorištu je bio uski kanal i u njemu okrugli kamen koji bi se vukao po kanalu i gnječio masline u paštu koja bi se onda stavljala u vreće od brneštre. Vreća bi se stavila na koš i po njoj se gazilo bosim nogama, dok bi netko od ukućana ili susjeda preko nje polijevao vruću vodu kako bi se iz pašte ocijedilo ulje. Sličan je postupak bio i s grožđem. U košu bi se nogama gazilo grožđe da se ocijedi mošt. U otvorenoj drvenoj bačvi ostavilo bi se da zakuha. Kuhalo je nekoliko dana, a svaki dan se smjesa morala promiješati.

Boris Dumičić s majkom, ocem (lijevo) i očevim prijateljem. Iz obiteljskog arhiva.

Što je sve vaša obitelj uzgajala?

Uzgajali smo pšenicu, kukuruz, krumpir, vinovu lozu, sjemensku kapulicu, masline, ali bilo je i dinja, lubenice, paprike, kapule i drugog. Kukuruz i pšenicu mljeli smo na žrna te od brašna pripremali kruh i palentu. Žrna su ostala u Drazi i još su u funkciji.

Žena mog starijeg brata nosila bi uzgojeno povrće u grad na pijacu. Djeca su im krenula u školu i potrebe su bile sve veće, pa je svaki prihod bio dobrodošao.

Lugareva kuća u Dundovu. Iz obiteljskog arhiva.

Neko vrijeme imali smo i vola koji je olakšavao ratarske poslove. Nije bilo pluga, već samo drveno ralo. Kad bi se ravnala njiva, napravili bi od granja tzv. „branu”, a mi djeca bi na nju posjedali kako bi je opteretili. Vol bi nas vukao od početka do kraja njive i tako ravnao zemlju od brazde „vala”.

Što se jelo za blagdane ili nedjeljom?

Nedjeljom se jelo nešto

Ostale priče